Šta je O.L.I.- Integrativna Psihodinamska Psihoterapija
O.L.I. je skraćenica od Otkrivanje Lične Istine Otklanjanjem Lažnih Informacija

O.L.I. metod je psihoterapijski  pravac sa bazično psihodinamskom orijentacijom.

Teorijski je zasnovan na integraciji saznanja četiri psihoanalitičke psihologije:

psihologije nagona („klasična psihoanalitička teorija“), ego psihologije, psihologije objektnih odnosa i self psihologije.

Osnovna postavka O.L.I. metoda je da „nema alata bez zanata“, da se osoba ne može promijeniti ako se ne razviju ili deblokiraju njene osnovne „alatke za život“, bazične sposobnosti za obradu emocija, softveri kojima naša psiha obrađuje emotivne informacije (emocije su oblik obrade informacija).

„Bagovi“ ili „virusi“ u tim izvršnim programima dovode do disfunkcionalnih emocija, pogrešnog opažanja i tumačenja odnosa sa sobom, drugima i svijetom.

Metod rada sa klijentima je, također, integrativni, jer se primenjuju tehnike različitih psihoterapijskih pravaca (psihoanalize, geštalt terapije, transakcione analize, N.L.P., „fokusiranja“, biofidbeka i neurofidbeka, R.E.B.T…) u kombinaciji sa tehnikama nastalih u okviru O.L.I. metoda kao što su

„O.L.I. protokoli za razvoj ličnosti“, „Protokoli za razvoj bazičnih emocionalnih kompetencija“, „Emotivno računovodstvo i psihološka matematika“.

Terapijske tehnike različitih pravaca se uključuju u rad sa klijentom ako one mogu doprinjeti razvoju određene bazične emotivne sposobnosti. To je osnova za integraciju tehnika iz različitih pravaca, bilo da potiču iz psihodinamske, bihevioralne ili neke druge orijentacije.

O.L.I. metod se usmjerava na dvije ključne, složene sposobnosti:
sposobnost za ljubav i sposobnost za rad

Ove dvije složene ljudske sposobnosti su, kao „lego kocke“ sastavljene od određenog broja manjih, jednostavnijih kockica – bazičnih emotivnih kompetencija:

1) Sposobnosti za neutralizaciju i mentalizaciju (razboritost psihe) – Bez razvijene neutralizacije osoba je u vlasti svojih nagona („kao bez glave“), impulzivna, iracionalna i neartikulirana.

2) Cjelovitost „objekta“ (ljepilo psihe) – Bez „ljepila”, sposobnosti za cjelovito doživljavanje druge osobe i sebe, doživljaji osobe su rascjepljeni na crno-bijeli svijet dobra i zla,  (kaže se da je „odljepila“, sve vidi ili ružičasto ili crno, idealizuje ili mrzi, osoba  „nije čitava”).

3) Konstantnost objekta (stabilizator psihe) – Bez konstantnosti objekta („stabilizatora psihe“), osoba je „nestabilna“, ovisna o drugima.

4) Tolerancija na frustraciju (imunitet psihe) – Bez tolerancije na frustraciju osoba nema imunitet na frustracije koje donosi život, ljubav i rad, „puca pod pritiskom“.

5) Tolerancija na ambivalenciju (usmjerivač psihe) – Bez tolerancije na ambivalenciju osoba je neodlučna, nesposobna suočiti se sa emocijama prema nekome ili nečemu (ili prema sebi) i nema sposobnost odmjeriti i „presječi“,opredjeliti se  i donjeti odluku.

6) Volja (motor psihe) – Bez volje, osoba je kratkog daha, bez energije da podrži u kontinuitetu vlastite želje i ciljeve.

7) Inicijativa (pokretač psihe) – Bez inicijative osoba je reaktivna, nema „ključ“ za svoj „motor“, potrebno je da je pokrene netko drugi.


Bez bilo koje od ovih kockica psiha je „oštećena“. (Osobi nedostaje neka kockica).

Sposobnost osobe za ljubav i rad je oštećena.

Do promjene ne može doći ukoliko se ne radi na razvoju bazičnih sposobnosti za obradu emocija. Problemi u našim sposobnostima dovode do disfunkcionalnih emocija, pogrešnog opažanja i tumačenja odnosa sa sobom, drugima i svijetom.

Teško je živjeti, voljeti i raditi bez razvijene bilo koje od navedenih sposobnosti. Terapijske tehnike moraju pokretati neki oblik učenja koji pokreće razvoj neke od navedenih sposobnosti.

Ključ promjene u terapiji je pomoći klijentu da navedene sposobnosti razvije ili deblokira.

abonnieren