Emocionalne kalkulacije „šta se isplati, šta se ne isplati“, su kao skrivena „psihološka matematika“ koja rukovodi ponašanjem i emocionalnim životom svake osobe.
Iako obično nismo svjesni formula po kojima preračunavamo emocionalnu dobit i štetu, koje nastaju kao posljedica određenog načina življenja i psihološkog funkcioniranja, te unutrašnje formule postoje, i po njima, brzinom svjetlosti, preračunavamo isplativost svojih ponašanja bezbroj puta, u svakoj sekundi svoga života.
Te formule su osnova našeg karaktera.
Na osnovu njih, uglavnom nesvjesno, neprekidno odlučujemo o svakoj aktivnosti u našem životu.
Da li ćemo uraditi nešto ili ne,
da li ćemo se suprotstaviti kada neko ugrožava naše interese,
ili ćemo mu se nasmijati i biti „dobri“,
da li ćemo izabrati neku vrstu pasivnog otpora pa ga puštati da nas pritiska,
ili ćemo se povući…
Da li ćemo dozvoliti sebi da riskiramo i izađemo iz svoje „zone sigurnosti“ i iskusimo nešto novo,
ili ćemo uvijek biti „ziheraši“…
Da li ćemo ići ka problemu i rješavati ga,
Ili ćemo bježati od njega.
Mi biramo različite „strategije“ na osnovu iskustva koje su nas naučile da se nešto „isplati“ ili „ne isplati“. Te strategije su uglavnom nesvjesne, neizrečene i djeluju automatski, kao neki softver, program za preračunavanje isplativosti ponašanja ugrađen u nas.
Problem sa ovim softverom za „emocionalno računovodstvo“, i formulama „psihološke matematike“ koje su ugrađene u njega, je u tome što je zastario i što je nefleksibilan.
Stvoren je nekada davno, kada smo bili mali i kada su naše mogućnosti, naše vještine, znanja, sposobnosti…bile na daleko nižem nivou. Kada smo bili puno ovisniji od drugih.
Tada su te strategije bile prikladne da nas zaštite od bola i osjećaja sa kojima nismo znali što raditi,
a danas plaćamo visoku cijenu za taj „sistem zaštite“. Plaćamo je umrtvljavanjem, gubitkom energije i životne radosti, radoznalosti, strasti za životom, ili nekom drugom emocionalnom cijenom.
Osnovno sredstvo plaćanja i nagrađivanja, u našem odnosu sa životom, su emocije.
Psihološka matematika: U našem odnosu sa životom, osnovno sredstvo plaćanja i nagrađivanja su emocije.
Kada odrastemo i kada se naše mentalne sposobnosti i vještine uvećaju, kada postanemo samostalniji, više ne moramo trošiti tolika „sredstva“ na sistem zaštite.
Ono što možemo je pronaći efikasniji način da se branimo od neprijatnosti ili onoga što doživljavamo kao opasnost.
Ali, staro emocionalno računovodstvo je već naviknuti, uhodani sistem koji rutinski funkcionira i opire se promjenama. Uglavnom ga nismo ni svjesni.
Doživljavamo ga kao vlastitu prirodu. „Takav sam“ ili „takva sam“, kažemo sami sebi.
Da bi se nešto promjenilo, potrebno je da ga prvo budemo svjesni.
Ne možemo promjeniti ono što ne priznajemo, ono što ne znamo da postoji, ili vjerujemo da je urođeno i nepromjenljivo, da je sama naša suština.
Promjena se može potaknuti vježbanjem određenih sposobnosti i kada se ne uđe duboko u razloge
zbog kojih osoba te sposobnosti nije razvila.
Kada se sposobnost razvije i kada se počne primjenjivati u životu, razlozi zbog kojih je osoba blokirala razvoj te sposobnosti u prošlosti počinju bljediti, gubiti na snazi.
Da li je nečiju ekspresivnost, spontano izražavanje emocija, ili inicijativu…gušio tata ili mama, ili baka, ili djed, ili neka druga osoba od koje smo kao dijete ovisili… nije više tako bitno.
Novo, pozitivno snažno iskustvo je otklonilo barijeru i ono staro i negativno gubi na snazi.
Fokus na naše bazične sposobnosti za obradu emocija daje najbolje rezultate u donošenju promjena.
Osnovna razlika O.L.I. psihoterapijskog pristupa od drugih psihoterapijskih pravaca je u tom naglasku na radu na bazičnim sposobnostima – „softverima“ za obradu emocija, kroz puni kontakt sa terapeutom.
Međutim, da bi tehnike stvarno pomogle nekome da razvije sposobnosti za obradu emocija neophodno je da se one primenjuju kroz dobar, dubok emocionalni kontakt sa terapeutom.
O.L.I. metod kao ni bilo koji drugi psihoterapijski pravac nije tehnologija za promjenu u kojoj je kontakt sporedna stvar.
O.L.I. metod je „full contact“ pristup.
„Trenutci susreta“ između klijenta i terapeuta su ključni izvori promjene.
Svi naši problemi nastali su u odnosu (sa samim sobom ili drugima, svijetom) i rješavaju se u odnosu.
Ljude mjenjaju ljudi sa kojima su u bliskom odnosu, a ne terapijske tehnike.
Ako se nalaziš u takvom periodu života, ako se neki obrasci u tvome životu ponavljaju i došao si točke kada ne znaš kuda i kako dalje i naprijed, zakaži svoj prvi besplatni termin sa mnom i otkrij jesam li ja osoba koja ti može biti podrška na tvom putu povratka sebi.
Vidimo se na besplatnom prvom terminu koji možeš zakazati putem ovoga linka Kalendar – Marina Jelic