Što uopće znači tolerancija na frustraciju ?
To je tvoja emotivna sposobnost da podneseš neugodu, kašnjenje, odbijanje, neispunjena očekivanja bez da “eksplodiraš”, bez da bježiš ili povrijediš sebe ili druge.
To uključuje:
- sposobnost da ne reagiraš impulsivno,
- da ostaneš prisutan sa svojim emocijama,
- da se ne tražiš odmah bijeg ili “olakšanje”.
Sposobnost za ljubav — šta to podrazumijeva?
To nije samo osjećaj — to je sposobnost da:
- voliš bez posjedovanja,
- prihvatiš drugo biće sa svim njegovim nesavršenostima,
- ostaneš vjeran u davanju, i kad ne dobijaš odmah isto nazad,
- vidiš osobu iza ponašanja.
Kako su povezane?
Evo jednostavno rečeno:
Tolerancija na frustraciju je jedan od temelja sposobnosti za zrelu ljubav.
Zašto?
Jer prava ljubav nije uvijek ugodna. Ljubav izaziva, otvara rane, lomi očekivanja, testira granice ega.
Ako ne možemo podnijeti frustraciju, onda češ:
- prestati voljeti čim te netko ne razumije ili povrijedi,
- tražiti “lakšu” ljubav — bez izazova, bez zrcala,
- ili pobjeći kad stvari postanu previše intenzivne.
Ljubav bez tolerancije postaje potrošna, zavisna, površna.
Primjer iz svakodnevnog odnosa:
Neko koga voliš ti ne odgovori odmah.
Ako nemaš toleranciju na frustraciju — osjetiš tjeskobu, bijes, strah od napuštanja. Možda šalješ pasivno-agresivne poruke.
Ali ako imaš tu sposobnost — dišeš duboko, sagledaš širu sliku, osjećaš ljubav i u tišini, čekaš bez osuđivanja.
U tom trenutku pokazuješ zrelu sposobnost da voliš — jer ne voliš iz potrebe, nego iz izbora.
Način na koji volimo otkriva naše unutarnje dijete
Ako smo kao djeca često bili frustrirani i nismo dobijali emocionalnu sigurnost, možemo:
- razviti nisku toleranciju na frustraciju,
- težiti ljubavi koja stalno potvrđuje “vrijedan/na sam ljubavi”,
- biti jako osjetljivi na odbijanje ili ravnodušnost.
Zato je iscjeljenje unutarnjeg djeteta ključ i za veću emocionalnu toleranciju i za sposobnost ljubavi.
Tolerancija na frustraciju je kao korijen drveta.
Sposobnost za ljubav je krošnja.
Ako su korijeni slabi — stablo pada na prvi vjetar.
Ali kad njeguješ svoju sposobnost da ostaneš prisutna sa bolom, nesigurnošću, strahom — tada i tvoje voljenje postaje čisto, snažno i duboko.
Kako se ovo razvija kod nas kao djece i kako to mijenjati danas, u odraslom dobu?
Kako se razvijaju tolerancija na frustraciju i sposobnost za ljubav kod djece?
Dijete ne dolazi na svijet sa sposobnošću da podnosi frustraciju ili voli zrelo — to su naučeni kapaciteti, i to uglavnom kroz rani odnos sa roditeljima/skrbnicima.
- Sigurna privrženost
To je jedna velika tema sa puno tipova sigurne privrženosti ovdje samo ukratko.
Ako dijete zna da će mama ili tata doći kada zaplače, da će ga utješiti, čuti i vidjeti ono razvija:
- unutarnji osjećaj sigurnosti,
- vjerovanje da emocije ne moraju biti “ugušene”,
- sposobnost da ostane u nelagodi, jer zna da će biti okej.
To je osnova za toleranciju na frustraciju: ne dobiti odmah šta želi, a ipak ne izgubiti povjerenje.
2. Ogledanje emocija
Ako roditelj prepoznaje i imenuje dječje emocije (“vidim da si tužan”, “znam da si ljut jer…”), dijete uči da su emocije normalne i prihvatljive.
Tako se razvija sposobnost za ljubav: empatičnost, samoregulacija, kapacitet za razumijevanje drugoga.
No, kad to izostane…
Ako dijete često doživljava:
- ignoriranje,
- umanjivanje emocija (“ma nije to ništa”),
- pretjerane kazne,
- ili roditelja koji ne zna regulirati vlastite frustracije…
…dijete razvija nisku toleranciju na frustraciju, i kasnije u odraslom dobu može:
- prebrzo odustajati od odnosa,
- imati potrebu za kontrolom,
- voljeti kroz strah, a ne slobodu.
Kako to mijenjati u odraslom dobu?
Evo najvažnijeg:
Mozak je plastičan. Možemo izgraditi novu sposobnost, korak po korak.
1. Rad sa unutarnjim djetetom
- Zamijeni sadašnji glas kritike sa glasom nježnosti.
- Pitanja poput: “Šta mi sad treba?” ili “Šta bih rekao/la sebi da sam petogodišnje dijete?”
- Pisanje pisama sebi kao djetetu, meditacije sa unutarnjim djetetom.
2. Mindfulness i prisutnost
Vježbanjem prisutnosti sa neugodnim emocijama (ljutnja, tuga, dosada…) širiš svoj kapacitet. Umjesto da pobjegneš, ostaneš, disanjem i prihvatanjem.
To je direktna vježba tolerancije na frustraciju.
3. Učenje zdravih granica
Sposobnost za ljubav ne znači trpjeti sve. Zrela ljubav ima granice. Naučiti:
- reći “ne” bez grižnje,
- postaviti očekivanja otvoreno,
- prepoznati šta je ljubav, a šta vezanost iz potrebe.
4. Terapija ili podrška
Sigurna terapijska veza često ponavlja ono što nismo dobili u djetinjstvu: bezuslovnu pažnju, validaciju, osjećaj da nas neko vidi i čuje. To stvara nova emocionalna iskustva koja doslovno prepisuju našu unutrašnju mapu.
Ljubav nije samo osjećaj. To je sposobnost, kapacitet — da budemo tu, da se nosimo s nesavršenostima, da ne pobjegnemo kad nas nešto zaboli.
I dobra vijest je:
Taj kapacitet nije zauvijek fiksiran. Može rasti i razvijati se — svaki put kad umjesto reakcije, odabereš prisutnost. Svaki put kad pogledaš u sebe s nježnošću. Svaki put kad odlučiš voljeti i sebe i drugoga, i kad je teško.
Evo jedne male dnevne prakse koja bi može pomoći u jačanju ova dva kapaciteta.
Jedan mali ritual koji možeš raditi svakog dana, čak i za 5–10 minuta, a koji istovremeno njeguje:
- toleranciju na frustraciju (emocionalnu otpornost),
- sposobnost za ljubav (prema sebi i drugima),
- i povezanost sa sobom.
Zamisli to kao unutarnji vrt koji svakog dana malo zaliješ.
Dnevna praksa: “Povratak sebi”
1. Jutarnja tišina (2–3 min)
Odmah nakon buđenja (ili kad nađeš prvi miran trenutak), stani ili sjedni i zatvori oči.
Pitaj sebe tiho:
🔸 “Kako se osjećam sada?”
🔸 “Šta mi je danas najvažnije – da osjetim, ne da postignem?”
Disanje neka bude sporo i lagano. Dovoljno je samo biti prisutna.
2. Rečenica dana (afirmacija sa sviješću)
Odaberi jednu rečenicu koju ćeš nositi kroz dan. Evo nekoliko prijedloga koje možeš rotirati:
- “Dozvoljavam sebi da osjetim sve, bez osuđivanja.”
- “Mogu voljeti i kad nije savršeno.”
- “Moje srce zna kako biti mirno u oluji.”
- “Moje emocije su poziv, ne prijetnja.”
Možeš je zapisati, izgovoriti naglas, staviti kao podsjetnik na telefonu.
3. Ogledalo (1 min)
Kad si sama i imaš trenutak mira, pogledaj se u ogledalo. Gledaj si u oči 30 sekundi – bez žurbe, samo budi tu.
Pogledom reci sebi: “Volim te. Tu sam.”
Ili jednostavno: “Vidim te.”
Ova mala praksa ima nevjerovatnu moć iscjeljenja unutarnjeg djeteta.
4. Večernje pitanje (pisanje ili razmišljanje, 3–5 min)
Na kraju dana, zapiši (ili samo promisli):
- Kada sam danas osjetila frustraciju, kako sam reagirala?
- Jesam li mogla ostati prisutna u toj emociji, makar malo duže nego inače?
- Gdje sam danas osjetila ljubav? Gdje sam je mogla dati više – sebi ili drugome?
Nema pogrešnih odgovora — ovo je vježba svjesnosti, a ne ocjenjivanja.
Mali dodatak kad zatrebaš više nježnosti:
U danima kad osjećaš težinu, možeš i sebi reći:
“Ovo je teško… ali nisam sama.”
I staviti ruku na srce. Osjeti kontakt. Disanje. Postoji snaga u tome da ne bježiš.
Ako imaš potrebu raditi na razvoju svoje emotivne sposobnosti tolerancije na frustraciju, vidimo se na besplatnom prvom terminu koji možeš zakazati putem ovoga linka Kalendar – Marina Jelic