Jedna od dominantnih ljudskih osobina je to da ne traže istinu, već da prije teže zadovoljenju potrebe za potvrđivanjem svog načina razmišljanja, bilo ono ispravno ili ne.
Iz tog razloga, većina ljudi traga za ljudima ili informacijama koje će potvrditi ono što oni misle o životu, ljudskoj prirodi i odnosima, životnim principima.
Tragaju za onim što će potvrditi njihove zaključke i sliku svijeta, bez obzira na to da li se ti zaključci zasnivaju na činjenicama ili ne. Potvrđivanje njihove slike svijeta ih utješi, jer čuju ono što im odgovara i što im daje potvrdu da su u pravu ako nastave živjeti onako kako su živjeli i do tada.
Na taj način, uskraćuju sebi mogućnost za stjecanje onih znanja koja bi izmjenila njihove nerealne predstave o životu i pomogla ima da stvore efikasne strategije za ostvarivanje svojih ciljeva.
Ali, imaju i veliku, mada nezdravu, korist. Kada nešto ne znaš, kada nečega nisi svjestan, ne možeš to ni promijeniti, ali tada, ne moraš ni preuzeti odgovornost za to.
Neznanje oslobađa od odgovornosti.
Naravno, neznanje nas oslobađa odgovornosti pred našom svješću, ali ne i pred životom.
Život ne priznaje olakšavajuće okolnosti. Nepoznavanje životnih zakona, kao i u pravnom sustavu, ne oslobađa nas od kazne.
Iracionalne predstave i uvjerenja o životu i životnim pravilima, odnosima između ljudi, o sebi, ljudskoj prirodi, osnovni su razlog neuspjeha i životnih minusa – psiholoških problema.
One su, zapravo, polazna točka neuspjeha.
„Ako sjedneš u pogrešan vlak, svaka ti je stanica pogrešna“, kaže jedna izreka.
Krenemo li od pogrešne polazne pretpostavke, kasnije možemo sve raditi ispravno, ali će rezultat ipak biti negativan.
Recimo, imam paranoju, pa vjerujem da je cijeli svijet protiv mene. Mogu se zabarikadirati u stan, staviti oko sebe stotine brava, izbjegavati kontakte sa ljudima…Ta ponašanja nisu ni malo luda. Naprotiv, potpuno su razumna ako je početna pretpostavka istinita.
Pa tko se ne bi zabarikadirao u pokušaju da se zaštiti kad je cijeli svijet stvarno protiv njega!?
Sve je normalno i ispravno, osim početne pretpostavke. Rezultat je, naravno, bolest.
Kako da znam da su neke moje predstave i uvjerenja iracionalni?
Šta su to iracionalne predstave i uvjerenja?
Iracionalne predstave su one predstave koje ne dovode do uspjeha.
Ona uvjerenja o životu i životnim istinama koje, kao poruke, šaljemo sebi i drugima, a koje nas sprječavaju da se emocionalno, intelektualno i duhovno razvijamo.
Ako osjećaš da stagniraš u nekoj oblasti života, budi siguran da iza toga stoji neka iracionalna predstava, i pokušaj je otkriti. Stagnacija ili nazadovanje su znaci za raspoznavanje iracionalnih uvjerenja.
Zašto to tvrdimo? Život je ono što jeste. U svemu postoje neke pravilnosti, i što ih jasnije vidimo, bolje ćemo usmjeriti svoje aktivnosti na prilagođavanju životnim pravilima.
Nerealne predstave o životu vode do pogrešnih akcija, pogrešne akcije do neuspjeha, neuspjeh do smanjenog samopoštovanja, smanjeno samopoštovanje do emocionalnih problema, emocionalni problemi do stagnacije u razvoju… Tako se stvara začarani krug neuspjeha – životni scenario gubitnika.
Sa pogrešnom percepcijom svijeta koju potiču iracionalna uvjerenja čovjek ne može adekvatno odgovoriti zahtjevima života – postaje neodgovoran.
Početak i kraj tog začaranog kruga su iracionalni stavovi, mišljenja, i vrijednosti koje imamo, a koji nisu usklađeni sa onim što život realno jeste.
Iracionalna uvjerenja se ne raspršuju sa neuspjehom. Neuspjeh ih učvršćuje i stvara se negativan sklop naviknutih odgovora koji se uključuje kada se susretnemo sa nekom stresnom situacijom. Tada koristimo naviknuti, stereotipan način rješavanja problema i životnih pritisaka.
Iracionalne predstave o životu, ljubavi, braku, uspjehu…predrasude o tome tko smo, šta smo, šta je čovjek, kako funkcionire ljudska priroda…uglavnom pokupimo od onih koji su nas odgajali. To je ono što smo vidjeli, čuli i iskusili, načini koje su nam pokazali naši „odgojitelji/hranitelji“, i koje i mi nesvjesno, koristimo u našem kasnijem životu kada se suočimo sa problemima, čak i onda kada nam to ne pomaže u rješavanju problema i ne potiče naš razvoj.
Na površini, ti načini gledanja na život i načini izlaženja na kraj sa životnim teškoćama mogu, ponekad, djelovati kao prikladni, ali, na duže staze, oni imaju negativne posljedice po nas.
Iako nam ti kontraproduktivni načini mišljenja mogu povremeno pružati i sigurnost kroz iluziju da poznajemo život i da imamo oruđa za predviđanje u svojim rukama, na duže staze oni nas upropaštavaju.
Mogu nas dovesti do toga da podcjenjujemo sebe ili da, pak, kao obrambenu reakciju od gubitka samopoštovanja, upotrebimo degradaciju drugih i isticanje lažne slike o vlastitom savršenstvu.
Ako vas drugi često upozoravaju na vašu nerealnost i neprikladnost ponašanja, a vi se tvrdoglavo držite toga, i još stagnirate u izvjesnim područjima života, imate dovoljan razlog da, iskreno prema sebi, razmislite o svojim uvjerenjima.
Razmislite o tome od koga ste pokupili ta uvjerenja?
Da li su oni od kojih ste ih preuzeli uspješni u toj oblasti života za koju je vezano neko vaše uvjerenje?
Ili ste ih možda stvorili sami, braneći se od stvarnosti i bolnih emocija, ne razvijajući dalje svoje bazične sposobnosti za obradu tih emocija.
Naša uvjerenja su naočale kroz koje promatramo svijet. Ako stavimo naočale sa ružičastim staklom, sve ćemo vidjeti ružičasto. Ako nam je staklo crno, sve ćemo vidjeti zatamnjeno.
Razlika između uvjerenja i naočala je u tome što znamo da nosimo naočale i da one boje sliku koja dolazi do oka, a za naša uvjerenja mislimo da daju pravi odraz stvarnosti. U tome leži velika opasnost.
Naša stvarnost određena je našim tumačenjem stvarnosti, našom percepcijom.
Mi određujemo svoju percepciju i odgovorni smo za nju. Isti događaj može imati sasvim različito značenje za različite ljude. Svoja uvjerenja moramo testirati da bismo vidjeli da li je naš doživljaj stvarnosti takav da nam daje pravi smjer za akciju koja će nas dovesti do ostvarivanja željenih ciljeva.
Na žalost, naše «naočale» kroz koje gledamo na svijet, naša uvjerenja, najčešće snažno iskrivljuju sliku kada gledamo sami sebe.
Najveće probleme nam stvara ono što mi zovemo «čvrsta uverenja». Umjesto da donesu neku konstruktivnu životnu odluku koja bi im poboljšala život, ljudi na njeno mjesto postavljaju neka čvrsta uvjerenja koja su negativna i koja toliko boje opažanje i mišljenje da postaju njegov sastavni i nepromjenjivi dio.
Čvrsto uvjerenje paranoika je da je svijet protiv njega.
Sve što se događa tumačiti će u skladu sa tim uvjerenjem. U ljubaznom postupku tražiti će skrivenu namjeru, namještaljku, odvlačenje njegove pažnje…
Čvrsta uvjerenja su nešto što smatramo točnim i istinitim i uopće to ne dovodimo u pitanje, ne provjeravamo. Ako su ta čvrsta uvjerenja negativna, mogu nam uništiti život.
To su ograničavajuća uvjerenja. Često ih nismo ni svjesni, zato što ih tako dugo imamo, pa smo se naviknuli na njih i više ih ni ne primjećujemo, a ona nas polako i podmuklo truju i podrivaju sve naše napore da uspijemo u životu i boje našu sliku svijeta.
Ako imaš potrebu ispitati svoja iracionalna uvjerenja ili uvijek biti u pravu, vidimo se na besplatnom prvom terminu koji možeš zakazati putem ovoga linka Kalendar – Marina Jelic