Podrška umjesto kritiziranja

Život je vrlo jednostavan. Koliko damo toliko dobijemo natrag. Koliko god teško bilo prihvatiti, istina je da smo sami odgovorni za ono što doživljavamo u svojim životima, ono najbolje i ono najgore.

Svaka misao koju pomislimo kreira našu budućnost. Svatko od nas kreira svoja iskustva mislima o kojima razmišlja i riječima koje izgovara.

Naša vjerovanja su ideje o misli koje prihvaćamo kao istinu. Ono što mislimo o sebi i o svijetu postaje naša istina. Ono što izaberemo vjerovati može proširiti i obogatiti naš svijet.

Svaki dan može biti uzbudljivo, radosno, obećavajuće iskustvo, ili tužno, ograničeno i bolno iskustvo. Dvoje ljudi koji žive u istom svijetu i sa istim okolnostima, mogu različito doživljavati život. Što nas može prenijeti iz jednog svijeta u drugi? Upravo naša vjerovanja. Kada smo voljni promijeniti naše prvotne sisteme vjerovanja, tada možemo doživjeti prave promjene u svojim životima. 

Bilo što da vjerujete o sebi i o svijetu, sjetite se da su to samo misli, a misli se mogu promijeniti. Možda se nećete složiti sa nekim idejama koje ću vam sada otkriti. Neke ideje će vam biti nepoznate i zastrašujuće. Ne brinite. Samo one ideje koje su za vas dobre će postati dio vas. Na vama je samo da pokušate.

Naš podsvjesni um prihvaća sve ono u što mi izaberemo vjerovati. Univerzalna moć nikad nas ne prosuđuje niti nas kritizira. Ona nas prihvaća onakvima kakvi jesmo. Ako prihvatite ograničeno vjerovanje, tada će ono postati vaša istina.

Ako vjerujete da ste preniski, predebeli, premršavi, previsoki, prepametni, nedovoljno pametni, prebogati, presiromašni, ili nesposobni za održavanje veze, tada ta vjerovanja za vas postaju istina.

Zapamtite kako se radi o mislima, a misli mogu biti promijenjene. Mi imamo neograničeni izbor misli o kojima možemo razmišljati, a bit moći je uvijek u sadašnjem trenutku.

O čemu razmišljate u sadašnjem trenutku? Da li su vaše misli negativne ili pozitivne? Želite li da te misli kreiraju vašu budućnost?

Kada smo bili djeca, učili smo o sebi i životu kroz reakcije odraslih koji su nas okruživali. Zbog toga, većina nas ima tuđe ideje o tome tko mi jesmo, i mnoga pravila o tome kako treba živjeti život. Ako ste živjeli sa ljudima koji su bili nesretni, uplašeni, krivi, ili ljutiti, tada ste naučili mnogo negativnih stvari o sebi i svom svijetu.

Kada odrastemo, naginjemo ponovnom stvaranju emocionalnog okruženja iz svog djetinjstva. Također naginjemo stvaranju veza kakve smo imali sa svojim majkama i očevima. Ako smo kao djeca bili previše kritizirani, tada ćemo u svom odraslom životu tražiti osobe koje će duplicirati takvo ponašanje. Ako smo kao djeca bili poštovani, voljeni i ohrabrivani, tada ćemo tražiti takav tip ponašanja.

 Ne ohrabrujem vas da krivite svoje roditelje. Svi smo mi žrtve žrtava, a oni nas nisu mogli naučiti nečemu o čemu ni sami nisu znali. Ako se naši majke i očevi nisu znali voljeti, bilo je nemoguće da vas nauče kako da se volite. Oni su se snalazili najbolje kako su znali sa informacijama koje su imali. Razmislite na trenutak o tome kako su oni bili odgajani.

Ako želite bolje shvatiti svoje roditelje, savjetujem vam da ih pitate o njihovom djetinjstvu.  Ne slušajte samo ono što vam govore, već gledajte što se sa njima događa dok govore. Kakav je govor njihova tijela? Mogu li uspostaviti kontakt očima dok pričaju?  Gledajte im u oči i pokušajte pronaći njihovo unutarnje dijete. Možda ćete ga uočiti samo na djelić sekunde, ali ono vam može otkriti neke vrijedne informacije.

Jedina stvar s kojom se moramo suočiti je misao, a misao se može promijeniti. Bez obzira na problem, vaša iskustva su vanjski efekti unutarnjih misli. Čak i samo-mržnja je misao koju imate o sebi. Ta misao stvara osjećaj, i vi tonete u taj osjećaj. Dakle, ako nemate misli, nemate ni osjećaja. Misli se mogu promijeniti. Promijenite misli, i osjećaj će nestati.

Prošlost nema nikakvu moć nad nama. Nije važno koliko dugo smo bili u negativnom okruženju. Ovog trenutka možemo biti oslobođeni.

Vjerovali ili ne, mi biramo svoje misli. Možda iz navike mislimo istu misao stalno i iznova tako da nam se čini da je sami biramo. No, mi jesmo izabrali tu misao. Također možemo odbiti razmišljati određene misli. Kako često odbijate razmišljati pozitivno o sebi? Isto tako možete odbiti razmišljati negativno o sebi.

Najčešće unutarnje vjerovanje svih ljudi sa kojima sam radila uvijek je: “Ja nisam dovoljno dobar/dobra!” Svi koje poznajem ili sa kojima sam radila pate od nedostatka ljubavi prema sebi ili krivnje nekog stupnja. “Ja nisam dovoljno dobar/dobra, Ja se ne trudim dovoljno, ili Ja to ne zaslužujem”, uobičajene su tužaljke. Ali, za koga niste dovoljno dobri? I po kojim standardima?

Smatram da negodovanje, kriticizam, krivnja, i strah uzrokuju najviše problema u našim životima. Ti osjećaji dolaze od okrivljavanja drugih i ne preuzimanja odgovornosti za svoja iskustva.

Ako smo svi mi odgovorni za sve u svojim životima, tada nemamo koga kriviti. Što god da se događa “tamo vani” samo je ogledalo našeg unutarnjeg razmišljanja.

Ja ne ispričavam bijedno ponašanje drugih ljudi, ali naš sistem vjerovanja je ono što privlači takvo ponašanje. Postoji neka misao u vama koja privlači ljude koji se loše ponašaju. Ako zaključite da vas ljudi konstantno zlostavljaju ili podcjenjuju, problem je u vašim mislima. Kada promijenite misao koja privlači takvo ponašanje, ono će prestati.

Možemo promijeniti svoj stav prema prošlosti. To je gotovo i učinjeno, i ne može se promijeniti. No, možemo promijeniti naše misli o prošlosti.

Kako je glupo od nas da se kažnjavamo u sadašnjem trenutku jer nas je netko povrijedio prije mnogo vremena.

Ako izaberemo vjerovati da smo bespomoćne žrtve i da je sve beznadno, tada će univerzum podržati naše vjerovanje. Naša najgora mišljenja o nama samima biti će potvrđena.

Ako izaberemo vjerovati da smo sami odgovorni za svoja iskustva, ona dobra i ona takozvana loša tada imamo mogućnost da prerastemo efekte prošlosti. Možemo se promijeniti. Možemo biti slobodni.

forgiveness

Put do slobode vodi kroz vrata opraštanja. Možda ne znamo kako oprostiti, i možda ne želimo oprostiti; ali ako smo voljni oprostiti, možemo započeti s procesom iscjeljenja. Za naše vlastito iscjeljenje jako je važno da otpustimo prošlost i oprostimo svima.

 To ne znači da tražimo ispriku za loše ponašanje. Želim ohrabriti proces vašeg oslobođenja. Oprost znači odustajanje, otpuštanje. Ipak, većini nas je teško shvatiti bol onoga tko nas je loše tretirao. Ta osoba kojoj trebamo oprostiti također je patila. Ona je samo odražavala ono što smo mi vjerovali o sebi. Ona je dala najviše koliko je mogla znanja, razumijevanja i svijesti u tom trenutku.

Kada mi ljudi dođu sa problemom – nije važno koji je to problem – loše zdravlje, nedostatak novca, isprazne veze, ili potisnuta kreativnost – prvo na čemu radimo je kako voljeti sebe.

Kada zaista volimo, prihvaćamo, i podupiremo sebe onakvima kakvi jesmo, sve u životu ide glatko.

Samo-potvrđivanje i samoprihvačanje ovdje i sada ključevi su za pozitivnu promjenu na svakom području našeg života.

Voljeti sebe, znači nikada, nikada ne kritizirati sebe radi nečega.

Kritiziranje nas zaglavljuje baš na onom području koje želimo promijeniti.

Budite sami sebi podrška, pohvalite se i za „male“ uspjehe i promatrajte što će se događati. Kritizirali ste se godinama. Da li je vam je ikada koristilo?

Raduje me što ćete u sadržajima na ovoj stranici pronaći alate, načine, vježbe, inspiraciju i novo znanje koje će Vam poslužiti tijekom transformacije onoga dijela života u kojem želite promjenu.

Raduje me voditi Vas i pratiti na Vašem putu povratka k sebi i putu promjene koju želite.

Ostavite komentar